13

srijeda

svibanj

2015

Pepeljuga

Jesmo, bili smo u kinu. Da nije zaspao, mogao je pogledati odličan film ili, poput mene, shvatiti da život itekako jest bajka. Ne, nisam se zabunila, nisam izašla iz depresije i nisam se ponovno zaljubila. Otvorila sam oči i shvatila da zaboravljamo kako tu bajku ne čini samo glavni lik! Sve mi koje čekamo svog princa u glavi preuzmemo ulogu princeze, a kada On odabere neku drugu, „razumno“ zaključimo kako život nije bajka i kako prinčevi ne postoje.
Zaboravljamo pritom da je na kraljevskom balu bilo mnogo lijepih djevojaka, ali samo je jedna dobila što je željela. Nisu svi likovi Pepeljuga, ali to ne znači da nisu dio priče. Zaboravljamo da bajku ne čini samo uvod u sretan brak na kraju i da je Pepeljuga prije hepienda imala vrlo težak život. Nije ona u bajku ušla tek kad se udala, već je njena bajka tu završila.
Nekako mi se čini da smo riječ „bajka“ preuzeli kao sinonim za sreću, a one su zapravo prepune loših emocija poput mržnje i ljubomore; dobrim se ljudima tamo događaju loše stvari i obično netko umre.
Prije nego si prisvojimo ulogu Pepeljuge, trebale bismo provjeriti da nismo Polusestra, Maćeha ili Miš. Ako nismo, ljepoti treba dodati hrpu dobrote, čednost, spremnost na žrtvu te znanje čišćenja, pranja, kuhanja (kave) i peglanja. Ako to sve imaš, a u životu ti je teško, znači da si princeza čiji će princ tek doći. Događaju se na ovome svijetu i čudne i čudesne stvari, a ako vjeruješ u Boga, imaš i dobru vilu pa ništa nije nemoguće.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.